Salon fotografije “Vinkovci 2000”

Gimnazija M.A.Reljkovic

Vinkovci 20.07. – 06.08.2000.

Priređivač: FOTO KLUB “VINKOVCI” Gajeva 18, Vinkovci

Ocjenjivački sud, postav i koncepcija: Tihomir Milovac

1. Nagrada dodjeljena je
Vojislavu Jurdani
za fotografiju “Sirene”

2. Nagrada dodjeljena je
Zvonimiru Tanockom

2. Nagrada dodjeljena je
Kreši Đuriću
za fotografiju “Gospođice

3. Nagrada dodjeljena je
Goranu Atliji
za fotografiju “Vešmašina budućnosti”

3. Nagrada dodjeljena je
Jasminki Maganić
za fotografiju “Sekstet”

1. Nagrada za kolekciju dodjeljena je
Tinu Kera
za fotografije:
“Prozor u cyberspace”
“Narančasto”
“U zmajevom gnijezdu”
“Na pijedastalu radničke klase”

2. Nagrada za kolekciju dodjeljena je
Božici Radniović
za fotografije:
“Ljepota snivanja”
“Kroz vrata sna”
“U susret sretnom danu”
“Zapreka”

3. Nagrada za kolekciju dodjeljena je
Želimiru Hajdarović
za fotografije:
“A-1”
“A-2”
“A-3”

Pohvaljeni radovi:

Vlado Staniček
“Ledeno drvo”

Adrian Horvat
“Burning skay”

Darija Kučić
“Veče jedne plavuše”

Tanja Tanasić
“Lampa”

Oslikani svjetovi

Što je to što nas svaki put začudi kad ispred sebe imamo fotografiju? Pri tome svejedno je li ta fotografija nastala kao umjetnički diskurs ili ona dokumentira kakav događaj, prirodni fenomen ili je to samo obiteljska, turistička ili pak komercijalna fotografija. S više ili manje uspjeha u namjeri, njen utjecaj na našu pažnju i senzaciju pa sve do razvijanja našeg interesa, posve je različit od pažnje koja se od nas očekuje kada se susretnemo sa drugim vizualnim medijima. Zašto je to tako? Odgovor na ovo pitanje nije, naravno, jednostran te i nije za očekivati kakvu definiranost. Jer, fotografija je, iako vrlo mlad medij ( tek nešto više od 150 godina ), ipak dovoljno razvijen medij koji pruža mogućnosti različitih interpretacija jer je njezino područje djelovanja rašireno od radikalnih umjetničkih praksi preko područja primjenjene umjetnosti do krajnje komercijalnih područja, naručito reklame. Njena definitivno najrasprostranjenija upotreba je ipak na području privatnih uspomena, obiteljskih fotografija kao elementarnog postupka fotografiranja pri kome se uglavnom vrlo subjektivno želi zabilježiti, memorirati i sačuvati neki trenutak vremena i prostora.
Tko je danas zapravo fotograf i ima li uopće smisla definirati fotografiranje kao postupak koji one koji ga koriste izdvaja od drugih koji ga ne koriste. Danas je tehnologija fotografiranja, odnosno bilježenje slika iz života postupkom fotogeneze, gotovo u potpunosti pojednostavljenja. Od onog tko fotografira očekuje se puno više od puke spretnosti rukovanja sofisticiranom, ali pristupačnom spravom bilo da je klasična sa celuloidnim filmom ili je novija sa digitalmim zapisom. Od njega se očekuje kultivirani pogled, razvijena sposobnost otkrivanja novog i drugačijeg. Fotografiranje sa danas definitivno potvrđuje kao znak pripadnosti tehnološki razvijenoj civilizaciji, dobu prevlasti slike nad riječju, ekspresivnog nad narativnim, brzine nad inertnošću. A komunikacija kao dominantni princip savremenog društva karakterizira ovo doba tako što se sve vrste saznanja, dakako i umjetničke senzacije, prenose iznimno brzo s jednog kraja svijeta na drugi. Razvojem globalnog mrežnog sustava (interneta) brza razmjena svih vrsta informacija, od ekonomskih, političkih, umjetničkih i drugih postala je, u posljednjem desetljeću ovoga stoljeća i milenija posve uobičajena praksa. Kao posljedica tako brze transmisije i otvorenog, te svima jednako pristupačnog mrežnog sustava, bitno je promjenjen odnos prema tradicionalnom shvaćanju vrijednosti, originalnosti, autorstvu… Time se definitivno mjenja ipozicija moći: ekonomske, političke ili pak umjetničke. Proces globalizacije deplasirao je političku podjelu na centre i provinciju jednako u mikro i makro strukturama i to kao zemljopisnu, političku ili kulturnu kategoriju. U komunikacijskim sferema koje omogućava sustav mreža nema, barem ne za sada, strukturalnih promjena koje bi omogućile prevlast jednih nad drugima. Prema tome, moglo bi se zaključiti da je cyber društvo idealno društvo te da je virtualna stvarnost vrednija od stvarnog života.
Ovakvu podtmodernističku izokrenutu percepciju života podržava i fotografija ukoliko ju promatramo samo kao medij koji prenosi sliku, a ne kao medij umjetničkog izričaja. Direktno ili indirektno fotografi stvaraju, konstruiraju drugačiju sliku svijeta (netko je rekao oslikavaju svjetove). Stvarni svijet i život, vjeruju, time postaje nekako jasniji i s više ljpših trenutaka. No, tu valja biti oprezan! Takav postupak treba sačuvati od svake industrijalizacije i brze potrošnje. treba zadržati što veću etičnost percepcije pogotovo stoga što je fotografija danas, kao izražajni medij, izrazito prisutna na području umjetnosti. Jer , umjetnost je sve više etičko, a sve manje estetsko pitanje.